gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàdesī, 3. l. mn. zàdesē, aor. 3. l. jd. zȁdesi, prid. r. zàdesio〉 dogoditi se (o čemu lošem) [Zadesila ju je bolest; Zadesila ga je nesreća.]; sin. snaći

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàdīšēm se, 3. l. mn. zàdīšū se, imp. zadíši se, aor. zadíhah se, prid. r. zadíhao se〉 početi ubrzano i teško disati zbog kakva tjelesnog napora [~ od trčanja]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdijēvām, 3. l. mn. zadijévajū, imp. zàdijēvāj, aor. zadijévah, imperf. zàdijēvāh, prid. r. zadijévao, prid. t. zàdijēvān〉 staviti što u što drugo tako da se pričvrsti [~ za pojas; ~ za šešir]; vidski parnjaci: zadjenuti, zadjeti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdimīm, 3. l. mn. zàdimē, imp. zàdimi, aor. zàdimih, prid. r. zàdimio, prid. t. zàdimljen〉 1. 〈neprijel.〉 početi ispuštati dim [Peć je zadimila.] 2. 〈prijel.〉 napuniti, ispuniti dimom [~ prostoriju] • zàdimiti se 〈povr.〉 ispuniti se dimom [Oko nas se zadimilo.]

prid. 〈G zàdimljena; odr. zàdimljenī, G zàdimljenōg(a); ž. zàdimljena, s. zàdimljeno; komp. zadimljènijī〉 koji je ispunjen dimom [~ kafić]

im. ž. 〈G zàdimljenosti, I zàdimljenošću/zàdimljenosti〉 svojstvo onoga što je zadimljeno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdirēm, 3. l. mn. zàdirū, imp. zàdiri, aor. zàdirah, imperf. zàdirāh, prid. r. zàdirao〉 ulaziti u tuđe područje, miješati se tamo gdje komu nije mjesto [~ u tuđi život; ~ u čiji posao]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadìrkujēm, 3. l. mn. zadìrkujū, imp. zadìrkūj, aor. zadirkívah, imperf. zadìrkīvāh, prid. r. zadirkívao, prid. t. zadìrkīvān〉 izazivati koga zajedljivim ili podrugljivim riječima; sin. podbadati pren., dražiti zast.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdīvīm, 3. l. mn. zàdīvē, imp. zadívi, aor. zadívih, prid. r. zadívio, prid. t. zàdīvljen〉 ostaviti snažan dojam na koga, izazvati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. očarati, opčiniti, zatraviti pren.; vidski parnjaci: zadivljavati, zadivljivati • zadíviti se 〈povr.〉 osjetiti divljenje prema komu ili čemu, postati ushićenim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdīvljāvām, 3. l. mn. zadívljávajū, imp. zadìvljāvāj, aor. zadivljávah, imperf. zadìvljāvāh, prid. r. zadivljávao, prid. t. zadìvljāvān〉 ostavljati snažan dojam na koga, izazivati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. očaravati, opčinjati, zadivljivati; vidski parnjak: zadiviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdīvljujēm, 3. l. mn. zadìvljujū, imp. zadìvljūj, aor. zadivljívah, imperf. zadìvljīvāh, prid. r. zadivljívao, prid. t. zadìvljīvān〉 usp. zadivljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdjenēm, 3. l. mn. zàdjenū, imp. zàdjeni, aor. zàdjenuh, prid. r. zàdjenuo, prid. t. zàdjenūt, pril. p. zàdjenūvši〉 staviti što u što drugo tako da se pričvrsti [~ za pojas; ~ za šešir]; sin. (zadjeti); vidski parnjak: zadijevati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdijēm, 3. l. mn. zàdijū, imp. zàdīj, aor. zàdjeh, prid. r. m. zàdio, ž. zàdjela, s. zàdjelo, mn. zàdjeli, prid. t. zadjèven, pril. p. zàdjēvši〉 v. zadjenuti

prid. 〈G zȁdnjēg(a); ž. zȁdnjā, s. zȁdnjē〉 1. koji je na kraju niza ili reda [Tko je ~?; ~ u vrsti]; sin. posljednji; ant. prvi 2. v. stražnji

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁdobijēm, 3. l. mn. zȁdobijū, imp. zadòbīj, aor. zadòbih, prid. r. m. zȁdobio, ž. zȁdobīla, s. zȁdobīlo, mn. zȁdobīli, prid. t. zadobìven〉 postići što vlastitim trudom i nastojanjem [~ povjerenje roditelja] ◇ ~ ozljedu biti ozlijeđen; ~ ranu biti ranjen; vidski parnjak: zadobivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadòbīvām, 3. l. mn. zadobívajū, imp. zadòbīvāj, aor. zadobívah, imperf. zadòbīvāh, prid. r. zadobívao, prid. t. zadòbīvān〉 postizati što vlastitim trudom i nastojanjem [~ povjerenje roditelja] ◇ ~ ozljede biti ozlijeđen; ~ rane biti ranjen; vidski parnjak: zadobiti

prid. 〈G zȁdovōljna; odr. zȁdovōljnī, G zȁdovōljnōg(a); ž. zȁdovōljna, s. zȁdovōljno; komp. zadovòljnijī〉 1. koji osjeća zadovoljstvo [biti ~ na poslu; biti ~ uspjehom djece] 2. koji odražava zadovoljstvo [zadovoljno lice]; ant. nezadovoljan

pril. tako da zadovoljava [~ raditi]; ant. nezadovoljavajuće

prid. 〈G zadovoljávajūćēg(a); ž. zadovoljávajūćā, s. zadovoljávajūćē〉 koji zadovoljava [zadovoljavajuće ocjene]; ant. nezadovoljavajući

im. s. 〈G zadovoljávānja〉 1. činjenje komu po volji, činjenje onoga što tko želi 2. ispunjanje potrebnih uvjeta 3. bivanje zadovoljnim čime

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadovòljāvām, 3. l. mn. zadovoljávajū, imp. zadovòljāvāj, aor. zadovoljávah, imperf. zadovòljāvāh, prid. r. zadovoljávao, prid. t. zadovòljāvān〉 1. činiti komu po volji, činiti ono što tko želi [~ čije prohtjeve] 2. ispunjati potrebne uvjete [~ propise; ~ u svakome pogledu] 3. ostvarivati (o upotrebi, uvjetu, želji i sl.) • zadovoljávati se 〈povr.〉 biti zadovoljan čime [~ se malim stvarima]; vidski paranjak: zadovoljiti

prid. 〈G zadòvoljena; odr. zadòvoljenī, G zadòvoljenōg(a); ž. zadòvoljena, s. zadòvoljeno〉 1. koji je dobio ono što želi, komu su želje ispunjene 2. koji je ostvaren (o upotrebi, uvjetu, želji i sl.); sin. ispunjen

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zadòvoljīm, 3. l. mn. zadòvoljē, imp. zadovòlji, aor. zadovòljih, prid. r. zadovòljio, prid. t. zadòvoljen〉 1. 〈prijel.〉 učiniti komu po volji, učiniti ono što tko želi [~ čije prohtjeve] 2. ispuniti potrebne uvjete [~ propise; ~ u svakome pogledu] 3. ostvariti (o upotrebi, uvjetu, želji i sl.) • zadovòljiti se 〈povr.〉 biti zadovoljan čime [~ se malim stvarima]; vidski paranjak: zadovoljavati

im. s. 〈G zadovóljstva; mn. N zadovóljstva, G zadòvōljstāvā/zadòvōljstvā〉 stanje izazvano jakim osjećajem ugode; ant. nezadovoljstvo

im. ž. 〈G zadovòljštinē; mn. N zadovòljštine, G zadovóljštīnā〉 1. naknada ili isprika za nanesenu štetu ili uvredu [dobiti zadovoljštinu; dati zadovoljštinu] 2. rel. čin kojim grešnik nastoji popraviti zlo koje je počinio

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdršćēm/zàdrhtīm, 3. l. mn. zàdršćū/zàdrhtē, imp. zadr̀šći/zadr̀hti, aor. zadr̀htah, prid. r. zadr̀htao〉 početi drhtati, kratko drhtati [~ od hladnoće]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdrijēmām, 3. l. mn. zadrijémajū, imp. zàdrijēmāj, aor. zadrijémah, prid. r. zadrijémao〉 zaspati laganim snom [~ nakon ručka]

im. ž. 〈G zádrškē, DL zádršci〉 1. kratko odgađanje čega 2. pren. izdvajanje svojega mišljenja ili neslaganje s čim [Dijelim njegovo mišljenje bez zadrške.]; sin. ograda pren.

im. ž. 〈G zàdrugē, DL zàdruzi; mn. N zàdruge, G zȁdrūgā〉 zajednica koja okuplja članove na temelju zajedničke koristi, potrebe ili cilja

im. m. 〈G zàdrugāra, V zàdrugāru/zàdrugāre; mn. N zàdrugāri, G zàdrugārā〉 član zadruge

prid. 〈G zàdrugāreva; ž. zàdrugāreva, s. zàdrugārevo〉 koji pripada zadrugaru; sin. zadrugarov

im. ž. 〈G zàdrugārkē, DL zàdrugārki; mn. N zàdrugārke, G zàdrugārkā/zàdrugārkī〉 članica zadruge

prid. 〈G zàdrugārova; ž. zàdrugārova, s. zàdrugārovo〉 usp. zadrugarev

prid. 〈G zàdružnōg(a); ž. zàdružnā, s. zàdružnō〉 1. koji se odnosi na zadrugu [zadružno zemljište] 2. koji živi u zadruzi [~ kukac]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdržīm, 3. l. mn. zàdržē, imp. zadr̀ži, aor. zadr̀žah, prid. r. m. zȁdržao, ž. zȁdržāla, s. zȁdržālo, mn. zȁdržāli, prid. t. zȁdržān〉 1. ostaviti kod sebe, ne vratiti vlasniku [~ knjigu] 2. spriječiti koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. zaustaviti; ant. propustiti 3. dulje vrijeme usmjeriti na što (o pogledu, pozornosti i sl.) [~ pogled na planinama] 4. ne prepustiti što zaboravu [~ običaje; ~ u dobroj uspomeni] 5. uzeti što za sebe, ne podijeliti s drugima [~ sav plijen] 6. svladati osjećaje, ne pokazati osjećaje [~ bijes] 7. ne reći ono što se misli [~ svoje mišljenje] • zadr̀žati se 〈povr.〉 ostati na kojemu mjestu dulje nego što se namjeravalo ili očekivalo [~ se kod prijatelja; ~ se u razgledavanju]; vidski paranjak: zadržavati

im. s. 〈G zadržávānja〉 1. ostavljanje kod sebe, nevraćanje vlasniku 2. sprečavanje koga ili čega u kretanju; sin. zaustavljanje; ant. propuštanje 3. dulje usmjeravanje na što (o pogledu, pozornosti i sl.) 4. čuvanje čega da se ne izgubi, neprepuštanje zaboravu 5. uzimanje čega za sebe, nedijeljenje s drugima 6. svladavanje osjećaja, nepokazivanje osjećaja 7. negovorenje onoga što se misli 8. ostajanje na kojemu mjestu dulje nego što se namjeravalo ili očekivalo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadr̀žāvām, 3. l. mn. zadržávajū, imp. zadr̀žāvāj, aor. zadržávah, imperf. zadr̀žāvāh, prid. r. zadržávao, prid. t. zadr̀žāvān〉 1. ostavljati kod sebe, ne vraćati vlasniku [~ knjige] 2. sprečavati koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. zaustavljati; ant. propuštati 3. dulje vrijeme usmjeravati na što (o pogledu, pozornosti i sl.) [~ pogled na planinama] 4. ne prepuštati što zaboravu [~ običaje; ~ u dobroj uspomeni] 5. uzimati što za sebe, ne dijeliti s drugima [~ sav plijen] 6. svladavati osjećaje, ne pokazivati osjećaje [~ bijes] 7. ne govoriti ono što se misli [~ svoje mišljenje] • zadržávati se 〈povr.〉 ostajati na kojemu mjestu dulje nego što se namjeravalo ili očekivalo [~ se kod prijatelja; ~ se u razgledavanju]; vidski paranjak: zadržati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàdūbīm se, 3. l. mn. zàdūbē se, imp. zadúbi se, aor. zadúbih se, prid. r. zadúbio se, prid. t. zàdūbljen〉 duboko se predati čemu, unijeti se u što [~ u problem; ~ u misli]; sin. udubiti se pren. v. pod udubiti; vidski parnjak: zadubljivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zadùbljujēm se, 3. l. mn. zadùbljujū se, imp. zadùbljūj se, aor. zadubljívah se, imperf. zadùbljīvāh se, prid. r. zadubljívao se, prid. t. zadùbljīvān〉 duboko se predavati čemu, unositi se u što [~ u problem; ~ u misli]; sin. udubljivati se pren. v. pod udubljivati; vidski parnjak: zadubiti se

pril. na dulje vrijeme, na dugo vrijeme [To je bilo ~.]

im. ž. 〈G zádušnicē; mn. N zádušnice, G zádušnīcā〉 misa za pokojnika

im. ž. 〈G zàdūženosti, I zàdūženošću/zàdūženosti〉 1. stanje u kojem osoba, tvrtka ili država duguje banci, kojoj drugoj financijskoj ustanovi ili privatnoj osobi 2. novčani iznos koji osoba, tvrtka ili država duguje banci, kojoj drugoj financijskoj ustanovi ili privatnoj osobi; sin. (zaduženje)

im. s. 〈G zadužénja; mn. N zadužénja, G zadužénjā〉 1. v. zaduženost 2. → dužnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdūžīm, 3. l. mn. zàdūžē, imp. zadúži, aor. zadúžih, prid. r. zadúžio, prid. t. zàdūžen〉 1. obvezati koga kakvim dobrim djelom ili kakvom uslugom [Zadužio je klub svojim uspjesima.] 2. povjeriti komu kakvu dužnost [~ redare da paze na red] 3. prijaviti i uzeti što s predviđenoga mjesta [~ opremu]; ant. razdužiti • zadúžiti se 〈povr.〉 ući u dug, posuditi novac od koga [~ se kod banke]; ant. razdužiti se v. pod razdužiti; vidski paranjak: zaduživati

im. s. 〈G zadužívānja〉 1. obvezivanje koga dobrim djelima ili kakvom uslugom 2. povjeravanje komu kakve dužnosti 3. ulaženje u dug, posuđivanje novca od koga

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadùžujēm, 3. l. mn. zadùžujū, imp. zadùžūj, aor. zadužívah, imperf. zadùžīvāh, prid. r. zadužívao, prid. t. zadùžīvān〉 1. obvezivati koga dobrim djelima ili kakvom uslugom [Zaduživao je klub svojim uspjesima.] 2. povjeravati komu kakvu dužnost [~ redare da paze na red] 3. prijavljivati i uzimati što s predviđenoga mjesta [~ opremu]; ant. razduživati • zadužívati se 〈povr.〉 ulaziti u dug, posuđivati novac od koga; ant. razduživati se v. pod razduživati; vidski paranjak: zadužiti

im. ž. 〈G zafrkàncijē〉 razg. 1. v. šala 2. zbijanje šala na čiji račun, podmetanje u šali; sin. zafrkavanje razg., zavitlavanje razg., zezanje žarg.

im. s. 〈G zafrkávānja〉 razg. zbijanje šala na čiji račun, podmetanje u šali; sin. zafrkancija razg., zavitlavanje razg., zezanje žarg.